U fotografskom-video radu Tok iz pozicije naizgled nepristranog promatrača nastojim uokviriti prostor i vrijeme inertnog grada, istražiti dinamiku između čovjeka i okoline. Tok je ujedno i priča o tranzitnom gradu, u prošlosti obilježenom migracijama i industrijskom proizvodnjom. Tranzitnost koja je nekad sugerirala protok i okrenutost prema budućnosti, danas je svedena tek na ciklično lutanje između centra i periferije. U ovom fragmentarnom eseju suprotstavljam odnose između statičnog i dinamičnog, tretirajući sliku u pokretu kao proširenu fotografiju. Postavom, ali i sadržajem suprotstavljaju se trajanje i trenutak, kretanje i nepokretnost, prošlost i sadašnjost, propadanje i nestajanje, sugerirajući aktualni tok grada koji se pretvorio u svakodnevnu čekaonicu promjena i neostvarenih društvenih nadanja.